التَّحْذِيرُ مِنَ البِدَعِ

Upozoravanje na novotarije (bid‘e) u vjeri

لِسَمَاحَةِ الشَّيْخِ العَلَّامَةِ

عَبْدِ العَزِيزِ بْنِ عَبْدِ اللهِ بْنِ بَازٍ

رَحِمَهُ اللهُ

Autor Uvaženi šejh

Abdulaziz ibn Abdullah ibn Baz

بِسْمِ اللهِ الرَّحمَنِ الرَّحِيمِ

Peta poslanica:

Propis obilježavanja rođenja Poslanika (mevluda) i drugih rođendana

Hvala pripada Allahu, i neka su salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu, ashabe i one koji slijede njegovu uputu.

A zatim: Od mnogih se često ponavljalo pitanje o propisu proslavljanja rođenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mevluda, ustajanja radi njega tokom toga, donošenja selama na njega, te ostalog što se čini na mevludima.

Odgovor glasi: Nije dozvoljeno obilježavanje rođenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a niti bilo koga drugog. To spada u izmišljene novotarije u vjeri, budući da to nije činio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, niti njegove pravedne halife, niti ostali ashabi, neka je Allahovo zadovoljstvo s njima, a niti oni koji su ih u dobru slijedili u odabranim generacijama. Oni su od svih ljudi najbolje poznavali sunnet, gajili najpotpuniju ljubav prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i dosljednije slijedili njegov šerijat od onih koji su došli poslije njih. Allah, Slavljeni i Uzvišeni, u Svojoj jasnoj Knjizi je rekao:

﴿...وَمَآ ءَاتَىٰكُمُ ٱلرَّسُولُ فَخُذُوهُ وَمَا نَهَىٰكُمۡ عَنۡهُ فَٱنتَهُواْ...﴾

"...ono što vam Poslanik da, to prihvatite, a ono što vam zabrani – ostavite..."

(El-Hašr, 7) Uzvišeni je rekao:

﴿...فَلۡيَحۡذَرِ ٱلَّذِينَ يُخَالِفُونَ عَنۡ أَمۡرِهِۦٓ أَن تُصِيبَهُمۡ فِتۡنَةٌ أَوۡ يُصِيبَهُمۡ عَذَابٌ أَلِيمٌ﴾

"Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe." (En-Nur, 63) Uzvišeni je rekao:

﴿لَّقَدۡ كَانَ لَكُمۡ فِي رَسُولِ ٱللَّهِ أُسۡوَةٌ حَسَنَةٞ لِّمَن كَانَ يَرۡجُواْ ٱللَّهَ وَٱلۡيَوۡمَ ٱلۡأٓخِرَ وَذَكَرَ ٱللَّهَ كَثِيرٗا21﴾

"Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji nadu polaže u Allaha i Posljednji dan, i koji često Allaha spominje." (El-Ahzab, 21) Također, Uzvišeni je rekao:

﴿وَٱلسَّٰبِقُونَ ٱلۡأَوَّلُونَ مِنَ ٱلۡمُهَٰجِرِينَ وَٱلۡأَنصَارِ وَٱلَّذِينَ ٱتَّبَعُوهُم بِإِحۡسَٰنٖ رَّضِيَ ٱللَّهُ عَنۡهُمۡ وَرَضُواْ عَنۡهُ وَأَعَدَّ لَهُمۡ جَنَّٰتٖ تَجۡرِي تَحۡتَهَا ٱلۡأَنۡهَٰرُ خَٰلِدِينَ فِيهَآ أَبَدٗاۚ ذَٰلِكَ ٱلۡفَوۡزُ ٱلۡعَظِيمُ100﴾

"Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama, i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći. A i oni su zadovoljni Njime. Za njih je On pripremio džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, i oni će vječno u njima boraviti. To je veliki uspjeh." (Et-Tevba, 100) Također, Uzvišeni je rekao:

﴿...ٱلۡيَوۡمَ أَكۡمَلۡتُ لَكُمۡ دِينَكُمۡ وَأَتۡمَمۡتُ عَلَيۡكُمۡ نِعۡمَتِي وَرَضِيتُ لَكُمُ ٱلۡإِسۡلَٰمَ دِينٗا...﴾

"Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera." (El-Maide, 3) Mnogo je ajeta u kojima se o ovome govori. Vjerodostojno se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

«مَنْ أَحْدَثَ فِي أَمْرِنَا هَذَا مَا لَيْسَ مِنهُ فَهُوَ رَدٌّ».

"Ko nešto novo uvede u ovu vjeru što nije od nje, to se odbija." To jest: odbijeno mu je. I rekao je u drugom hadisu:

«عَلَيكُم بِسُنَّتِي وَسُنَّةِ الخُلَفَاءِ الرَّاشِدِينَ المَهْدِيَّينَ مِنْ بَعدِي، تَمَسَّكُوا بِهَا، وَعَضُّوا عَلَيهَا بِالنَّوَاجِذِ، وَإِيَّاكُمْ وَمُحْدَثَاتِ الأُمُورِ، فَإِنَّ كُلَّ مُحْدَثَةٍ بِدْعَةٌ وَكُلَّ بِدْعَةٍ ضَلَالةٌ».

„Držite se moga sunneta i sunneta pravednih i upućenih halifa poslije mene, čvrsto se držite toga i zagrizite za to kutnjacima. Čuvajte se novina (u vjeri), jer je svaka novina novotarija, a svaka novotarija je zabluda.“ U ova dva hadisa nalazi se strogo upozorenje na uvođenje novotarija i postupanje po njima.

Iz inoviranja ovakvih mevluda razumije se da Uzvišeni Allah nije upotpunio vjeru ovom ummetu, te da Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, nije dostavio ono po čemu bi ummet trebao postupati, sve dok nisu došli ovi kasniji i inovirali u Allahovom šerijatu ono što On nije dozvolio, tvrdeći da ih to približava Allahu. Ovo, bez sumnje, predstavlja veliku opasnost i suprotstavljanje Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Uzvišeni Allah je Svojim robovima usavršio vjeru i upotpunio im Svoju blagodat, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jasno je dostavio poslanicu i nije ostavio nijedan put koji vodi u Džennet i udaljava od Vatre, a da ga nije pojasnio ummetu. To je potvrđeno i u vjerodostojnom hadisu od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhu, da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:

«مَا بَعَثَ اللهُ مِن نَبِيٍ إِلَّا كَانَ حَقًّا عَلَيهِ أَن يَدُلَّ أُمَّتَهُ عَلَى خَيرِ مَا يَعْلَمُهُ لَهُم، وَيُنْذِرَهُمْ شَرَّ مَا يَعْلَمُهُ لَهُمْ».

'Nema ni jednog vjerovjesnika kojeg je Allah poslao, a da njegova obaveza nije bila da svoj ummet uputi na ono što zna da je najbolje za njih i da ih upozorava na ono za što zna da je loše po njih.'“ Ovaj hadis je zabilježio Muslim u svome "Sahihu".

Općepoznato je da je naš Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, najbolji od svih vjerovjesnika i njihov pečat, i najpotpuniji u dostavljanju vjere i savjetovanju. Pa da je obilježavanje mevluda dio vjere kojom je zadovoljan Uzvišeni Allah, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to bi pojasnio ummetu, ili bi to činio za svoga života, ili bi to činili njegovi ashabi, radijallahu anhum. A pošto se ništa od toga nije desilo, jasno je da to nema nikakve veze sa islamom, već da je to od novotarija na koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio svoj ummet, kao što je prethodno spomenuto u hadisima. Dakle, ajeti i hadisi na ovu temu su mnogobrojni.

Skupina učenjaka je jasno izrazila neodobravanje mevluda i upozorila na njih, postupajući po spomenutim i drugim dokazima. S druge strane, neki kasniji učenjaci su se razišli s tim mišljenjem, pa su ih dozvolili ukoliko ne sadrže ništa od zla, poput pretjerivanja u pogledu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, miješanja žena s muškarcima, upotrebe muzičkih instrumenata i drugog što čisti šerijat ne odobrava, smatrajući da oni spadaju u dobre novotarije.

Šerijatsko pravilo jeste: vratiti ono u čemu su se ljudi razišli Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao što je Uzvišeni Allah rekao:

﴿يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوٓاْ أَطِيعُواْ ٱللَّهَ وَأَطِيعُواْ ٱلرَّسُولَ وَأُوْلِي ٱلۡأَمۡرِ مِنكُمۡۖ فَإِن تَنَٰزَعۡتُمۡ فِي شَيۡءٖ فَرُدُّوهُ إِلَى ٱللَّهِ وَٱلرَّسُولِ إِن كُنتُمۡ تُؤۡمِنُونَ بِٱللَّهِ وَٱلۡيَوۡمِ ٱلۡأٓخِرِۚ ذَٰلِكَ خَيۡرٞ وَأَحۡسَنُ تَأۡوِيلًا59﴾

"O vi koji vjerujete, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i nadležnim između vas. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i Posljednji dan. To je bolje i posljedice su ljepše." (En-Nisa', 59) Također, Uzvišeni je rekao:

﴿وَمَا ٱخۡتَلَفۡتُمۡ فِيهِ مِن شَيۡءٖ فَحُكۡمُهُۥٓ إِلَى ٱللَّهِ ...﴾

"A u čemu god se vi razišli, presuda za to u Allaha je..." (Eš-Šura, 10)

Vratili smo ovo pitanje, a to je obilježavanje mevluda, na Kur'an, pa smo našli da nam on naređuje da slijedimo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u onome s čim je došao, upozorava nas da se klonimo onoga što je zabranio i obavještava nas da je Uzvišeni Allah ovom ummetu upotpunio njegovu vjeru. Ovo obilježavanje nije od onoga s čim je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa stoga ne spada u vjeru koju nam je Allah upotpunio i u kojoj nam je naredio da slijedimo Poslanika.

To smo, također, vratili na sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa u njemu nismo našli da je on to činio, niti da je to naredio, a to nisu činili ni njegovi ashabi, radijallahu anhum. Iz toga razumijemo da to ne spada u vjeru, već da je novotarija i uvedena stvar, te oponašanje sljedbenika Knjige, jevreja i kršćana, u njihovim praznicima.

Time postaje jasno svakome ko ima imalo pronicljivosti, želje za istinom i pravednosti u njenom traženju da obilježavanje mevluda ne spada u vjeru islam, već se ubraja u novotarije i uvedene stvari, koje su Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredili da ostavimo i da ih se čuvamo. Razuman čovjek ne treba se zavaravati mnoštvom ljudi koji to čine u svim krajevima, jer se istina ne prepoznaje po mnoštvu onih koji to čine, već se prepoznaje po šerijatskim dokazima, kao što je Uzvišeni rekao o jevrejima i kršćanima:

﴿وَقَالُواْ لَن يَدۡخُلَ ٱلۡجَنَّةَ إِلَّا مَن كَانَ هُودًا أَوۡ نَصَٰرَىٰۗ تِلۡكَ أَمَانِيُّهُمۡۗ قُلۡ هَاتُواْ بُرۡهَٰنَكُمۡ إِن كُنتُمۡ صَٰدِقِينَ111﴾

"Oni govore: 'U Džennet neće ući niko osim onoga ko bude židov ili kršćanin!' To su puste želje njihove. Reci: 'Dajte svoj dokaz, ako istinu govorite!'" (El-Bekare, 111) Također, Uzvišeni je rekao:

﴿وَإِنْ تُطِعْ أَكْثَرَ مَنْ فِي الْأَرْضِ يُضِلُّوكَ عَنْ سَبِيلِ اللَّهِ...﴾

"Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji, oni bi te od Allahova puta odvratili..."

(El-En'am, 116)

Zatim, većina ovih obilježavanja mevluda, pored toga što spadaju u novotariju u vjeri, nisu lišena ni drugih loših djela, poput miješanja žena i muškaraca, upotrebe pjesama i muzičkih instrumenata, konzumiranja opojnih pića, narkotika i drugih zala. Ponekad se u tome može dogoditi i nešto što je još gore, a to je veliki širk. To se ogleda u pretjerivanju u pogledu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili nekog drugog od evlija, njegovim dozivanjem, traženjem spasa i pomoći od njega, vjerovanjem da on poznaje gajb, te sličnim postupcima kufra koje čine mnogi ljudi prilikom proslavljanja rođenja (mevluda) Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i drugih osoba koje oni nazivaju evlijama. Vjerodostojno se prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao:

«إِيَّاكُم وَالغُلُوُّ فِي الدِّينِ، فَإِنَّمَا أَهْلَكَ مَن كَانَ قَبْلَكُم الغُلُوَّ فِي الدِّينِ».

„Čuvajte se pretjerivanja u vjeri, jer ono je uništilo one prije vas.“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je također kazao:

«لَا تُطْرُونِي كَمَا أَطْرَتِ النَّصَارَى ابْنَ مَرْيَمَ، إِنَّمَا أَنَا عَبدٌ، فَقُولُوا: عَبدُ اللهِ وَرَسُولُه».

„Ne uzdižite me kao što su kršćani uzdigli sina Merjeminog. Ja sam samo (Allahov) rob. Zato govorite: 'Allahov rob i Njegov Poslanik!'“ Ovaj hadis je zabilježio Buhari u svom "Sahihu", u predaji od Omera, radijallahu anhu.

Čudno je i zapanjujuće da se mnogi ljudi trude i zalažu oko prisustvovanja ovim novotarskim obilježavanjima, te ih brane, a izostaju s onoga što im je Allah stavio u obavezu, poput prisustvovanja džuma-namazu i namazu u džematu. Na to se uopće ne osvrću, niti smatraju da su počinili veliko zlo. Nema sumnje da je to odraz slabosti imana, nedostatka vjerske pronicljivosti i mnoštva raznih grijeha i prijestupa koji su prekrili njihova srca. Molimo Allaha za spas i zaštitu nama i svim ostalim muslimanima.

Pored toga, neki smatraju da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prisustvuje mevludu, pa mu zbog toga ustaju kako bi ga poselamili i iskazali mu dobrodošlicu. Ovo spada u najveće neistine i najružnije neznanje, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne izlazi iz svog kabura prije Sudnjeg dana, niti komunicira s bilo kim od ljudi, niti prisustvuje njihovim skupovima. Naprotiv, on boravi u svom kaburu sve do Sudnjeg dana, a njegova duša je u najvišim stepenima Ilijjuna kod njegovog Gospodara, u Kući počasti, kao što je Uzvišeni Allah rekao:

﴿ثُمَّ إِنَّكُمْ بَعْدَ ذَلِكَ لَمَيِّتُونَ15 ثُمَّ إِنَّكُمْ يَوْمَ الْقِيَامَةِ تُبْعَثُونَ16﴾

"Vi ćete, poslije toga, pomrijeti,

zatim ćete, na onom svijetu, oživljeni biti." (El-Mu'minun, 15–16)

Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, također je kazao:

«أَنَا أَوَّلُ مَنْ يَنْشَقُّ عَنْهُ القَبْرُ يَومَ القِيَامَةِ، وَأَنَا أَوَّلُ شَافِعٍ، وَأَوًّلُ مُشَفَّعٍ».

"Ja sam prvi nad kojim će se otvoriti kabur na Sudnjem danu, ja sam prvi zagovornik i prvi čije će se zauzimanje uvažiti." Najbolji blagoslov i mir od njegovog Gospodara neka su na njega.

Ova dva plemenita ajeta, časni hadis, kao i drugi ajeti i hadisi sličnog značenja, ukazuju da će Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i drugi mrtvi izaći iz svojih kaburova tek na Sudnjem danu. Ovo je pitanje oko kojeg postoji konsenzus među islamskim učenjacima i među njima o tome nema razilaženja. Stoga je potrebno da svaki musliman obrati pažnju na ove stvari te da se čuva onoga što su inovirale neznalice i njima slični od novotarija i praznovjerja, a za koja Allah nije objavio nikakav dokaz. Od Allaha se pomoć traži, na Njega se oslanjamo i nema snage niti moći osim kod Njega.

Što se tiče donošenja salavata i selama na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, to je jedan od najboljih ibadeta i jedno od najboljih dobrih djela, kao što je rekao Uzvišeni Allah:

﴿إِنَّ ٱللَّهَ وَمَلَٰٓئِكَتَهُۥ يُصَلُّونَ عَلَى ٱلنَّبِيِّۚ يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُواْ صَلُّواْ عَلَيۡهِ وَسَلِّمُواْ تَسۡلِيمًا56﴾

"Zaista, Allah i meleci Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vi koji vjerujete, blagosiljajte ga i vi i njemu selam šaljite!" (El-Ahzab, 56) Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, također je kazao:

«مَنْ صَلَّى عَلَيَّ وَاحِدَةً؛ صَلَّى اللهُ عَلَيهِ بِهَا عَشْرًا».

"Ko na mene donese jedan salavat, Allah će na njega donijeti deset salavata." Oni su propisani u svako doba, a pritvrđeni na kraju svakog namaza, štaviše, prema mišljenju skupine učenjaka, vadžib su na posljednjem tešehhudu svakog namaza. Kao pritvrđeni sunnet posebno se preporučuju u mnogim prilikama, među kojima su: nakon ezana, kod spomena njegovog imena, sallallahu alejhi ve sellem, petkom i uoči petka, na što ukazuju mnogi hadisi.

Allaha Uzvišenog molimo da nas i ostale muslimane uputi na razumijevanje Njegove vjere i ustrajnost u njoj, te da svima podari da se drže sunneta i čuvaju novotarija, a On je Veliki Dobročinitelj i Plemenit.

Neka su salavati i selam na našeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe.

***

بِسْمِ اللهِ الرَّحمَنِ الرَّحِيمِ

Šesta poslanica:

Propis obilježavanja noći Isra'a i Mi'radža

Hvala Allahu, i neka su salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu i ashabe.

A zatim: Nema nikakve sumnje da su Isra' i Mi'radž od velikih Allahovih znamenja koja ukazuju na istinitost Njegovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i na veličinu njegovog položaja kod Allaha, dželle dželaluhu. Oni su također dokaz Allahove zadivljujuće moći i Njegove uzvišenosti iznad svih Njegovih stvorenja. Allah, subhanehu ve te'ala, rekao je:

﴿سُبۡحَٰنَ ٱلَّذِيٓ أَسۡرَىٰ بِعَبۡدِهِۦ لَيۡلٗا مِّنَ ٱلۡمَسۡجِدِ ٱلۡحَرَامِ إِلَى ٱلۡمَسۡجِدِ ٱلۡأَقۡصَا ٱلَّذِي بَٰرَكۡنَا حَوۡلَهُۥ لِنُرِيَهُۥ مِنۡ ءَايَٰتِنَآۚ إِنَّهُۥ هُوَ ٱلسَّمِيعُ ٱلۡبَصِيرُ1﴾

"Uzvišen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svog roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi." (El-Isra', 1)

Mutevatir predajama se prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je bio uzdignut na nebesa (Mi'radž) i da su mu bila otvorena nebeska vrata sve dok nije prešao sedmo nebo. Tada mu se njegov Uzvišeni Gospodar obratio onim čime je htio i propisao mu pet namaza. Uzvišeni Allah je u početku propisao pedeset namaza, ali se naš vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, neprestano vraćao i molio za olakšanje, sve dok ih nije sveo na pet. Tako je obaveza (farz) ostala pet namaza, dok je nagrada kao za pedeset, jer se jedno dobro djelo nagrađuje deseterostruko. Allahu pripada sva hvala i zahvala na svim Njegovim blagodatima.

A što se tiče ove noći u kojoj su se dogodili Isra' i M'iradž, u vjerodostojnim hadisima nije došlo njeno precizno određivanje, ni u mjesecu redžebu niti u nekom drugom mjesecu. Sve što je preneseno o njenom određivanju nije vjerodostojno potvrđeno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prema mišljenju učenjaka hadisa. U tome se ogleda Allahova savršena mudrost, jer je ljudima dato da je zaborave. Da je kojim slučajem njeno određivanje bilo vjerodostojno potvrđeno, muslimanima ne bi bilo dozvoljeno da je izdvajaju posebnim ibadetima niti da je obilježavaju. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi, radijallahu anhum, nisu je obilježavali niti su je izdvajali bilo kakvim posebnim postupcima. Da je kojim slučajem njeno obilježavanje bilo dozvoljeno, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to bi pojasnio ummetu, bilo riječima ili djelom. A da se nešto od toga dogodilo, bilo bi poznato i rašireno, i ashabi bi nam to prenijeli, jer su oni od svog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, prenijeli sve što je ummetu potrebno i ništa od vjere nisu izostavili. Naprotiv, oni su prednjačili u svakom dobru, pa da je obilježavanje ove noći bilo propisano, oni bi to prvi činili. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ljudima je bio najiskreniji savjetnik, u potpunosti je dostavio poslanicu i ispunio emanet. Da je, kojim slučajem, veličanje i obilježavanje ove noći dio Allahove vjere, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to ne bi zanemario niti bi to sakrio. Sada, kada znamo da se ništa od toga nije desilo, jasno je da njeno obilježavanje i veličanje nemaju nikakve osnove u islamu. Allah je ovom ummetu usavršio vjeru i upotpunio mu Svoju blagodat, te je osudio onoga ko u vjeri propisuje ono za što Allah nije dao dozvolu, pa Uzvišeni kaže u Svojoj jasnoj Knjizi:

﴿...ٱلۡيَوۡمَ أَكۡمَلۡتُ لَكُمۡ دِينَكُمۡ وَأَتۡمَمۡتُ عَلَيۡكُمۡ نِعۡمَتِي وَرَضِيتُ لَكُمُ ٱلۡإِسۡلَٰمَ دِينٗا...﴾

"Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera."

(El-Maide, 3) Uzvišeni je rekao:

﴿أَمۡ لَهُمۡ شُرَكَٰٓؤُاْ شَرَعُواْ لَهُم مِّنَ ٱلدِّينِ مَا لَمۡ يَأۡذَنۢ بِهِ ٱللَّهُۚ وَلَوۡلَا كَلِمَةُ ٱلۡفَصۡلِ لَقُضِيَ بَيۡنَهُمۡۗ وَإِنَّ ٱلظَّٰلِمِينَ لَهُمۡ عَذَابٌ أَلِيمٞ21﴾

"Zar oni da imaju ortake koji im propisuju da vjeruju ono što Allah nije naredio? Da nije Riječi odluke, njima bi već bilo presuđeno. A nepravednima, doista, pripada patnja bolna."

(Eš-Šura, 21)

Od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnim hadisima potvrđeno je upozorenje na novotarije i jasno isticanje da su one zabluda, kako bi se ummet upozorio na njihovu veliku opasnost i kako bi se odvratio od njihovog činjenja. U to spada i ono što je potvrđeno u oba "Sahiha" od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao:

«مَنْ أَحْدَثَ فِي أَمْرِنَا هَذَا مَا لَيْسَ مِنْهُ؛ فَهُوَ رَدٌّ».

"Ko nešto novo uvede u ovu vjeru, što nije od nje, to se odbija." U rivajetu kod Muslima navodi se:

«مَنْ عَمِلَ عَمَلًا لَيْسَ عَلَيهِ أَمْرَنَا؛ فَهُوَ رَدٌّ».

"Ko uradi nešto što nije od naše vjere, to se odbija." Imam Muslim bilježi u svome "Sahihu" od Džabira, radijallahu anhu, da je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je na svojoj hutbi svakog petka:

«أَمَا بَعْدَ، فَإِنَّ خَيرَ الحَدِيثِ كِتَابُ اللهِ، وَخَيرَ الهَدْيِ هَدْيُ مُحَمَّدٍ ﷺ، وَشَرَّ الأُمُورِ مُحْدَثَاتُهَا، وَكُلَّ بِدْعَةٍ ضَلَالَةٌ».

'A zatim, doista je najbolji govor Allahov govor, a najbolja uputa je uputa Muhammeda, sallalahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije, a svaka novotarija je zabluda.'" En-Nesai dodaje, sa dobrim senedom:

«وَكُلَّ ضَلَالَةٍ فِي النَّارِ».

„Svaka zabluda vodi u Vatru.“ U "Sunenima" se prenosi od El-Irbada b. Sarije, radijallahu anhu, da je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, održao nam je veoma dirljiv vaz, od kojeg su srca zadrhtala, a oči se orosile suzama, pa smo rekli: 'Allahov Poslaniče, kao da je ovo oproštajni govor, pa nam nešto oporuči!' On je rekao:

«أُوصِيكُم بِتَقْوَى اللهِ وَالسَّمعِ وَالطَّاعَةِ وَإِنْ تَأَمَّرَ عَلَيكُم عَبدٌ، فَإِنَّهُ مَنْ يَعِشْ مِنْكُم فَسَيَرَى اخْتِلَافًا كَثِيرًا، فَعَلَيكُم بِسُنَّتِي وَسُنَّةِ الخلُفَاءِ الرَّاشِدِينَ المَهْدِيِّينَ مِنْ بَعْدِي، تَمَسَّكُوا بِهَا وَعَضُّوا عَلَيْهَا بِالنَّوَاجِذِ، وَإِيَّاكُم وَمُحْدَثَاتِ الأُمُورِ، فَإِنَّ كُلَّ مُحْدَثَةٍ بِدْعَةٍ وَكُلَّ بِدْعَةٍ ضَلَالَةٌ».

'Oporučujem vam bogobojaznost, pokornost vladaru, pa čak kad bi rob postao vaš zapovjednik. Zaista, onaj od vas ko bude poživio, vidjet će mnoga razilaženja. Držite se moga sunneta i sunneta pravednih i upućenih halifa nakon mene, čvrsto se toga držite i zagrizite za to kutnjacima. A čuvajte se novina (u vjeri), jer je svaka novina novotarija, a svaka novotarija je zabluda.'" Dakle, hadisi na ovu temu su mnogobrojni.

Pouzdano se prenosi od ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i od dobrih prvih generacija nakon njih, da su upozoravali na novotarije i strogo odvraćali od njih. To je isključivo zbog toga što one predstavljaju dodatak u vjeri i propis za koji Allah nije dao dozvolu, kao i oponašanje Allahovih neprijatelja, jevreja i kršćana, u njihovom dodavanju svojoj vjeri i uvođenja u nju onoga što Allah nije dozvolio. Također, one neminovno vode ka omalovažavanju islamske vjere i njenom optuživanju za nepotpunost. Općepoznato je kakva se velika šteta i gnusno zlo u tome kriju, te da je to u potpunoj suprotnosti sa riječima Allaha, dželle dželaluhu:

﴿...ٱلۡيَوۡمَ أَكۡمَلۡتُ لَكُمۡ دِينَكُمۡ...﴾

"...Danas sam vam vjeru vašu usavršio..." (El-Maide, 3) I jasno suprotstavljanje hadisima Allahovog Poslanika, alejhis-salatu ves-selam, koji upozoravaju na novotarije u vjeri i odvraćaju od njih.

Nadam se da je ono što smo spomenuli od dokaza dovoljno onome ko traži istinu da odbaci i negira ovu novotariju, odnosno novotariju obilježavanja noći Isra'a i M'iradža, te da upozori na nju, te da ona ni u kom slučaju nije dio vjere islama.

S obzirom na to da je Allah naredio savjetovanje muslimana, pojašnjavanje vjere koju im je propisao, te zabranio skrivanje znanja, smatrao sam potrebnim da upozorim svoju braću muslimane na ovu novotariju, koja se u tolikoj mjeri proširila u mnogim mjestima da su je neki ljudi počeli smatrati dijelom vjere.

Uzvišenog Allaha molimo da popravi stanje svih muslimana, da im podari razumijevanje vjere, da nas i njih uputi da se držimo istine i ustrajemo na njoj, te da ostavimo ono što joj se suprotstavlja. On je, uistinu, kadar to učiniti.

Neka su salavati i selami na Allahovog roba i poslanika, našeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe.

***

بِسْمِ اللهِ الرَّحمَنِ الرَّحِيمِ

Sedma poslanica:

Propis obilježavanja noći polovine mjeseca ša'bana

Hvala Allahu Uzvišenom koji nam je usavršio vjeru i upotpunio blagodat. Neka su salavat i selam na Njegovog vjerovjesnika i poslanika Muhammeda, vjerovjesnika pokajanja i milosti.

A zatim: Rekao je Uzvišeni:

﴿...ٱلۡيَوۡمَ أَكۡمَلۡتُ لَكُمۡ دِينَكُمۡ وَأَتۡمَمۡتُ عَلَيۡكُمۡ نِعۡمَتِي وَرَضِيتُ لَكُمُ ٱلۡإِسۡلَٰمَ دِينٗا...﴾

"Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera." (El-Maide, 3) Također, Uzvišeni je rekao:

﴿أَمۡ لَهُمۡ شُرَكَٰٓؤُاْ شَرَعُواْ لَهُم مِّنَ ٱلدِّينِ مَا لَمۡ يَأۡذَنۢ بِهِ ٱللَّهُ...﴾

"Zar oni da imaju ortake koji im propisuju da vjeruju ono što Allah nije naredio..." (Eš-Šura, 21) U dva "Sahiha" se bilježi od Aiše, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao:

«مَنْ أَحْدَثَ فِي أَمْرِنَا هَذَا مَا لَيْسَ مِنْهُ؛ فَهُوَ رَدٌّ».

"Ko nešto novo uvede u ovu vjeru, što nije od nje, to se odbija." Imam Muslim bilježi u svome "Sahihu" od Džabira, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio na hutbi svakog petka:

«أَمَّا بَعْدُ: فَإِنَّ خَيرَ الحَدِيثِ كِتَابُ اللهِ، وَخَيرَ الهَدْيِ هَدْيُ مُحَمَّدٍ صَلَّى اللهُ عَلَيهِ وَسَلَّمَ، وَشَرَّ الأُمُورِ مُحْدَثَاتُهَا، وَكُلَّ بِدْعَةٍ ضَلَالَةٌ».

"A zatim: doista je najbolji govor Allahov govor, a najbolja uputa je uputa Muhammeda, sallalahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije, a svaka novotarija je zabluda." Mnogo je ajeta i hadisa u tom smislu, a to nam jasno ukazuje da je Uzvišeni Allah ovom ummetu usavršio vjeru, upotpunio mu Svoju blagodat, i da nije usmrtio Svoga Vjerovjesnika, neka su mir i blagoslov na njega, sve dok nije jasno dostavio poslanicu i pojasnio ummetu sve što mu je Allah propisao od riječi i djela. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio je da sve što ljudi uvedu nakon njega i pripišu vjeri islamu, svejedno ticalo se riječi ili djela, predstavlja novotariju koja neće biti prihvaćena od onoga ko je uvede, pa makar mu namjera bila dobra. Ovo su znali ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i islamski učenjaci nakon njih, pa su osuđivali novotarije i upozoravali na njih, kao što to spominju svi oni koji su pisali o veličanju sunneta i osudi novotarija, poput Ibn-Veddaha, Et-Tartušija, Ebu Šame i drugih.

Zaista, od novotarija koje su neki ljudi uveli jeste obilježavanje noći polovine mjeseca ša'bana i izdvajanje njenog dana postom. Za to nema vjerodostojnog dokaza na koji se može osloniti, a o njenoj vrijednosti preneseni su slabi hadisi na koje nije dozvoljeno oslanjati se.

Što se tiče hadisa koji se bilježe o vrijednosti namaza u toj noći, svi su izmišljeni (mevdu'), na što su upozorili mnogi učenjaci, a dio njihovih riječi bit će, inšallah, spomenut.

Prenose se govori selefa (iz Šama) o vrijednosti ove noći.

Ono na čemu se složila većina učenjaka jeste da obilježavanje ove noći spada u novotariju u vjeri, a hadisi koji su preneseni o ovoj noći su slabi, a neki i izmišljeni. Među onima koji su na to upozorili je hafiz Ibn Redžeb u svojoj knjizi "Leta'iful-me'arif" i drugi. Poznato je da se po slabim hadisima postupa samo u ibadetima čija je osnova potvrđena vjerodostojnim dokazima. Što se tiče obilježavanja noći polovine mjeseca ša'bana, ono nema osnove niti ispravan temelj zasnovan na vjerodostojnim dokazima, pa da bi se pri tome koristili slabi hadisi. Ovo veličanstveno pravilo spomenuo je imam Ebul-Abbas, šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao.

A ja ti prenosim, čitaoče, ono što su kazali neki islamski učenjaci o ovom pitanju, kako bi imao jasan uvid u to.

Postoji konsenzus učenjaka da se svako pitanje u kojem su se ljudi razišli obavezno vraća (vadžib) Allahovoj Knjizi i sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ono što se na osnovu toga presudi ili odredi, to je šerijat koji nam je obavezno slijediti, a ono što mu se kosi obavezno je odbaciti. Ono što se od ibadeta ne nalazi u njima predstavlja novotariju koju nije dozvoljeno činiti, a kamoli u nju pozivati ili je odobravati. Uzvišeni Allah je rekao:

﴿يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوٓاْ أَطِيعُواْ ٱللَّهَ وَأَطِيعُواْ ٱلرَّسُولَ وَأُوْلِي ٱلۡأَمۡرِ مِنكُمۡۖ فَإِن تَنَٰزَعۡتُمۡ فِي شَيۡءٖ فَرُدُّوهُ إِلَى ٱللَّهِ وَٱلرَّسُولِ إِن كُنتُمۡ تُؤۡمِنُونَ بِٱللَّهِ وَٱلۡيَوۡمِ ٱلۡأٓخِرِۚ ذَٰلِكَ خَيۡرٞ وَأَحۡسَنُ تَأۡوِيلًا59﴾

"O vi koji vjerujete, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i nadležnim između vas. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i Posljednji dan. To je bolje i posljedice su ljepše." (En-Nisa', 59) Također, Uzvišeni je rekao:

﴿وَمَا ٱخۡتَلَفۡتُمۡ فِيهِ مِن شَيۡءٖ فَحُكۡمُهُۥٓ إِلَى ٱللَّهِ...﴾

"A u čemu god se vi razišli, presuda za to u Allaha je..." (Eš-Šura, 10) Također, Uzvišeni je rekao:

﴿قُلۡ إِن كُنتُمۡ تُحِبُّونَ ٱللَّهَ فَٱتَّبِعُونِي يُحۡبِبۡكُمُ ٱللَّهُ وَيَغۡفِرۡ لَكُمۡ ذُنُوبَكُمۡ...﴾

"Reci: 'Ako vi Allaha volite, onda mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti...'" (Alu Imran, 31) Uzvišeni je rekao:

﴿فَلَا وَرَبِّكَ لَا يُؤۡمِنُونَ حَتَّىٰ يُحَكِّمُوكَ فِيمَا شَجَرَ بَيۡنَهُمۡ ثُمَّ لَا يَجِدُواْ فِيٓ أَنفُسِهِمۡ حَرَجٗا مِّمَّا قَضَيۡتَ وَيُسَلِّمُواْ تَسۡلِيمٗا65﴾

"I, tako Mi Gospodara tvoga, oni neće vjerovati dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate, a potom u dušama svojim tegobe ne osjete za ono što si odredio i sasvim se ne predaju!" (En-Nisa', 65) Mnogo je ajeta koji tretiraju ovu tematiku i koji ukazuju da je obaveza vratiti pitanja u kojima se raziđemo Allahovoj Knjizi i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, zatim zadovoljstvo njihovom presudom. To je ono što iman iziskuje i što je ljudima bolje i na ovom i na onom svijetu, te ljepše po svojim posljedicama, odnosno ishodu.

Ibn Redžeb u svojoj knjizi "Leta'iful-me'arif", nakon prethodno navedenog govora, rekao je sljedeće:

"Polovinu mjeseca ša'bana neki tabi'ini iz Šama, poput Halida b. Ma'dana, Mekhula, Lukmana b. Amira i drugih, veličali su, te su se trudili u ibadetu te noći, a zatim su to ljudi preuzeli od njih. Rečeno je da su do njih u vezi s tim doprle predaje Benu Israila (Israilijjat), pa kada se to o njima pročulo u drugim krajevima, došlo je do razilaženja među ljudima u vezi s tim. Neki su to od njih prihvatili i složili se s njima u veličanju toga, a među njima je bila i skupina pobožnjaka iz Basre i drugih mjesta. Ovo je negirala većina učenjaka Hidžaza, poput Ata'a i Ibn Ebi Mulejke, a od pravnika Medine to prenosi Abdurrahman b. Zejd b. Eslem. To je mišljenje Malikovih učenika i drugih, koji su rekli: 'Sve to je novotarija.'

Učenjaci Šama se razilaze u pogledu načina njenog oživljavanja na dva mišljenja:

Prvo: Pohvalno je provesti je u ibadetu u džematu u mesdžidima. Halid b. Ma'dan, Lukman b. Amir i neki drugi su te noći oblačili svoju najljepšu odjeću, mirisali se i podvlačili surmu, te su tu noć provodili klanjajući u mesdžidu, a u tome se s njima složio Ishak b. Rahavejh. U vezi s njenim obavljanjem u džamijama u džematu kazao je: 'To nije novotarija', što prenosi Harb el-Kirmani u svom djelu "Mesail".

Drugo: Pokuđeno je okupljanje u njoj u džamijama radi namaza, kazivanja i dove, dok nije pokuđeno da čovjek u njoj klanja samostalno. Ovo je mišljenje El-Evza'ija, imama stanovnika Šama, njihovog pravnika i učenjaka, i to je najbliže ispravnom, inšallahu te'ala." Ovo se prenosi sve dok nije rekao: „Ne navodi se da je imam Ahmed po pitanju ove noći išta izričito rekao. Po pitanju pohvalnosti njenog obilježavanja namazom od njega se prenose dvije predaje, analogno njegovim predajama o noćnom namazu u bajramskim noćima. U jednoj od njih on nije smatrao pohvalnim njeno obilježavanje namazom u džematu, zato što se o tome ništa vjreodostojno ne prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti od njegovih ashaba. Smatrao ju je pohvalnom (u jednoj predaji) zbog postupka Abdurrahmana b. Jezida b. Esveda, koji je bio od tabi'ina. Isti je slučaj i po pitanju ove noći (polovine mjeseca ša'bana): nije preneseno ništa vjerodostojno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti od ashaba, ali je vjerodostojno preneseno od skupine tabi'ina, iz reda istaknutih pravnika iz Šama."

Završen je citat Ibn Redžeba po ovom pitanju. Iz spomenutog govora jasno vidimo da o ovoj noći nije preneseno ništa vjerodostojno ni od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ni od ashaba.

A što se tiče onoga što je odabrao el-Evza'i, Allah mu se smilovao, o pohvalnosti obavljanja tog namaza za pojedince, te stava koji je odabrao hafiz Ibn Redžeb, to je čudan i slab stav. Naime, svaka stvar čija propisanost nije potvrđena ispravnim šerijatskim dokazima muslimanu nije dozvoljena da je uvodi kao novotariju u Allahovoj vjeri, bilo da to čini pojedinačno ili u džematu, i bilo da to čini tajno ili javno, zbog općenitosti riječi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem:

«مَنْ عَمِلَ عَمَلًا لَيْسَ عَلَيهِ أَمْرُنَا؛ فَهُوَ رَدٌّ».

"Ko uradi nešto što nije od naše vjere, to se odbija." I drugi hadisi upozoravaju na novotarije u vjeri i na njihovo negiranje i odbacivanje.

Rekao je imam Ebu Bekr et-Tartuši, rahimehullah, u svojoj knjizi 'El-havadis vel-bide':

„Bilježi Ibn-Veddah od Zejda b. Eslema da je rekao: 'Ne pamtimo nijednog od naših šejhova i fakiha da su obraćali pažnju na noć polovine mjeseca ša'bana, niti su pridavali pažnju hadisu Mekhula, niti su smatrali da ona ima bilo kakvu prednost nad ostalim noćima.'“

Rečeno je Ibn Ebi Mulejki: "Doista Zijad en-Numejri kaže da je nagrada noći polovine mjeseca ša'bana poput nagrade Lejletul-kadra." Rekao je: "Da to čujem od njega, a u ruci mi bude štap, udario bih ga njime." Zijad se bavio kazivanjima i njihovim prepričavanjem.

Ševkani, neka mu se Allah smiluje, u svojoj knjizi "El-fevaidul-medžmu'a" rekao je sljedeće:

"Hadis: 'O Alija, ko klanja stotinu rekata u noći polovine mjeseca ša'bana, učeći na svakom rekatu Fatihu i suru Ihlas deset puta, Allah će mu ispuniti svaku želju' itd. On je izmišljen, a u njegovim riječima koje jasno navode nagradu za onoga ko to čini nalazi se ono u što razuman čovjek ne sumnja da je izmišljeno. Njegovi prenosioci su nepoznati, a prenesen je i drugim i trećim senedom koji su također izmišljeni, a njihovi prenosioci su nepoznati. Rekao je u „Muhtesaru“: „Hadis o namazu u noći polovine mjeseca ša'bana je batil (ne znači samo da je izmišljen, nego da je u potpunosti bez osnove, op. prev.), a hadis koji bilježi Ibn Hibban od Alije: 'Kada nastupi polovina mjeseca ša'bana, klanjajte tu noć i postite njen dan', je slab.“ U djelu „El-Lali“ kaže: „Hadis o stotinu rekata u noći polovine mjeseca ša'bana, u kojima se na svakom rekatu uči sura Ihlas po deset puta“, zajedno s dugim opisom njegove vrijednosti, koji bilježe ed-Dejlemi i drugi, je izmišljen (mevdu’). Većina njegovih prenosilaca u tri seneda kojima je došao do nas su slabi i nepoznati. Rekao je: „Namaz od dvanaest rekata sa učenjem sure Ihlas po trideset puta“ izmišljen je (mevdu'), a hadis za „namaz od četrnaest rekata“ također je izmišljen.

Neke učenjake su ovakvi slabi i izmišljeni hadisi zaveli, kao što je slučaj sa piscem "Ihja ulumid-din" i drugima, kao i s nekim mufessirima. A hadis o namazu u ovoj noći – mislim na noć polovine mjeseca ša'bana – došao je do nas na razne načine. Svi ti putevi i lanci prenosilaca su batil i izmišljeni. Ovo nije u suprotnosti s Tirmizijevom predajom iz hadisa Aiše, radijallahu ’anha, o njegovom, sallallahu alejhi ve sellem, odlasku u Bekiju, spuštanju Gospodara u noći polovinom mjeseca ša'bana na zemaljsko nebo i tome da On oprašta većem broju ljudi od broja dlaka na ovcama plemena Kelb. Ovdje se, zaista, govori o ovom izmišljenom namazu u toj noći. Pored toga, u ovom hadisu od Aiše, radijallahu anha, postoji slabost i prekid u lancu prenosilaca. Također, ni Alijin hadis, koji je prethodno spomenut u vezi s klanjanjem noćnog namaza u toj noći, ne negira činjenicu da je ovaj namaz izmišljen, i pored slabosti koja se u njemu nalazi, kao što smo već spomenuli." Završen citat.

Rekao je El-Iraki: "Hadis o namazu polovinom mjeseca ša'bana je izmišljen na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i predstavlja laž na njega." Imam Nevevi u knjizi "El-Medžmu'" rekao je: „Namaz koji je poznat kao Salatur-regaib, a to je dvanaest rekata između akšama i jacije, koji se klanja prvog petka mjeseca redžeba, te namaz od stotinu rekata u noći polovine mjeseca ša'bana, ova dva namaza su pokuđene novotarije. Neka se niko ne zavarava njihovim spominjanjem u knjigama "Kutul-kulub" i "Ihja ulumid-din", niti hadisima koji se u njima navode, jer je sve to ništavno. Također, neka se ne zavarava time što je nekim imamima njihov propis bio nejasan, pa su napisali stranice o njihovoj pohvalnosti, jer su u tome pogriješili.“

Ebu-Muhammed Abdurrahman b. Ismail El-Makdisi je napisao lijepo djelo u kojem je dokazao njihovu ništavnost, i to je učinio na veoma lijep i izvanredan način. Govor učenjaka o ovom pitanju je veoma opsežan, i kada bismo prenosili sve što smo našli od njihovih riječi o ovom pitanju, to bi nas odvelo u dužinu. Nadamo se da u onome što smo spomenuli ima sasvim dovoljno argumenata i uvjerljivosti za onoga ko traga za istinom.

Iz prethodno navedenih ajeta, hadisa i govora učenjaka, onome ko traži istinu postaje jasno da je obilježavanje noći polovine mjeseca ša'bana namazom ili na bilo koji drugi način, kao i izuzimanje njenog dana postom, novotarija kod većine učenjaka, te da to nema osnove u čistom šerijatu. Naprotiv, to je uvedena stvar u vjeri islamu nakon doba ashaba, radijallahu anhum, a onome ko traži istinu u ovom i drugim pitanjima, dovoljne su riječi Allaha, dželle dželaluhu:

﴿...ٱلۡيَوۡمَ أَكۡمَلۡتُ لَكُمۡ دِينَكُمۡ...﴾

"...Danas sam vam vjeru vašu usavršio..." (El-Maide, 3) Kao i drugi ajeti u ovom značenju, i hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:

«مَنْ أَحْدَثَ فِي أَمْرِنَا هَذَا مَا لَيْسَ مِنْهُ فَهُوَ رَدٌّ».

"Ko nešto novo uvede u ovu vjeru što nije od nje, to se odbija", kao i drugi hadisi u ovom značenju.

Bilježi imam Muslim u svome "Sahihu" od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

«لَا تَخُصُّوا لَيْلَةَ الْجُمُعَةِ بِقِيَامٍ مِنْ بَيْنِ اللَّيَالِي، وَلَا تَخُصُّوا يَوْمَهَا بِالصِّيَامِ مِنْ بَيْنِ الْأَيَّامِ، إِلَّا أَنْ يَكُونَ فِي صَوْمٍ يَصُومُهُ أَحَدُكُمْ».

"Ne oživljavajte noć uoči petka namazom mimo ostalih noći, niti njen dan postom mimo ostalih dana, osim ako je to post koji neko od vas inače posti." Pa da je dozvoljeno izdvajati neke noći radi ibadeta, noć uoči petka bila bi najpreča za to, jer je njen dan najbolji dan u kojem se Sunce pojavljuje, prema vjerodostojnim hadisima od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Sada kada znamo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio na oživljavanje ove noći mimo ostalih noći, postaje jasno da su druge noći preče da se ne izdvajaju, osim ako postoji dokaz koji ukazuje na izuzetak.

S obzirom na to da su noć Lejletul-kadr i noći ramazana noći u kojima je propisan namaz i trud u ibadetu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao je na to i podsticao ummet na namaz u njima, što je i sam činio, kao što se navodi u dva "Sahiha" od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao:

«مَنْ قَامَ رَمَضَانَ إِيمَانًا وَاحْتِسَابًا، غُفِرَ لَهُ مَا تَقَدَّمَ مِنْ ذَنْبِهِ، وَمَنْ قَامَ لَيْلَةَ الْقَدْرِ إِيمَانًا وَاحْتِسَابًا، غُفِرَ لَهُ مَا تَقَدَّمَ مِنْ ذَنْبِهِ».

"Ko provede ramazan u noćnom namazu, vjerujući u Allaha i nadajući se Njegovoj nagradi, bit će mu oprošteni grijesi koje je prethodno učinio; i ko provede Lejletul-kadr u noćnom namazu, vjerujući u Allaha i nadajući se Njegovoj nagradi, bit će mu oprošteni grijesi koje je prethodno učinio." Da je kojim slučajem noć polovine mjeseca ša'bana, ili noć prvog petka u mjesecu redžebu, ili noć Isra'a i M'iradža, dozvoljeno obilježavati nečim od ibadeta, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to bi uputio svoj ummet ili bi to sam činio. A da se nešto od toga desilo, ashabi, radijallahu anhum, to bi prenijeli ummetu i ne bi to od njih skrivali, jer su oni najbolji ljudi i najiskreniji savjetnici poslije vjerovjesnika, alejhimus-salatu ves-selam. Neka je Allah zadovoljan ashabima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i neka ih učini zadovoljnim.

Već si ranije saznao iz govora učenjaka da nema ništa vjerodostojno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti od njegovih ashaba u pogledu vrijednosti noći prvog petka mjeseca redžeba niti noći polovine mjeseca ša'bana. Iz toga razumijemo da je njihovo obilježavanje i oživljavanje novotarija i uvedena stvar u vjeri islamu, a isto tako i njihovo izuzimanje nečim od ibadeta predstavlja pokuđenu novotariju. Također, dvadeset i sedma noć mjeseca redžeba, za koju neki ljudi smatraju da je noć Isra'a i M'iradža, nije dozvoljeno izdvajati nečim od ibadeta, kao što nije dozvoljeno ni njeno obilježavanje, zbog prethodnih dokaza. Ovo važi čak i kada bi se tačno znalo da je to ta noć, a kako tek kada je ispravno, po govoru učenjaka, da se ona uopće ne zna. Govor onih koji kažu da je to dvadeset i sedma noć mjeseca redžeba je batil i nema osnove u vjerodostojnim hadisima. Lijepo je rekao onaj koji je kazao:

"Najbolje stvari su one prijašnje, na Uputi, a najgore su uvedene stvari – novotarije."

Allaha Uzvišenog molimo da nas i ostale muslimane uputi da se držimo sunneta i da ustrajemo na tome, te da upozoravamo na ono što mu se suprotstavlja, a On je uistinu Veliki Dobročinitelj i Plemenit.

Neka su salavat i selam na Allahovog roba i poslanika, našeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i sve ashabe.

بِسْمِ اللهِ الرَّحمَنِ الرَّحِيمِ

Osma poslanica:

Važno upozorenje o lažnoj pripisanoj oporuci

Šejhu Ahmedu, slugi časnog Poslanikovog harema

Od Abdulaziza b. Abdullaha b. Baza muslimanima koji ovo budu čitali, molim Allaha da ih sačuva u islamu i da nas i njih zaštiti od zla potvora neznalica. Amin.

Mir neka je Allahov na vas, Njegova milost i blagoslov.

A zatim: Upoznao sam se s porukom koja se pripisuje šejhu Ahmedu, slugi Časnog Poslanikovog harema, pod naslovom: “Ovo je oporuka iz Medine od šejha Ahmeda, sluge Časnog Poslanikovog harema”, u kojoj se kaže:

"Bdio sam u noći uoči petka učeći plemeniti Kur'an, a nakon učenja Allahovih lijepih imena, kada sam to završio, pripremio sam se za spavanje. Tada sam usnio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, blistava lica, onoga koji je donio kur'anske ajete i časne propise, milost svjetovima, našeg prvaka Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pa mi reče: 'O šejh Ahmede!', a ja rekoh: 'Odazivam ti se, o Allahov Poslaniče, o najplemenitije Allahovo stvorenje!' Pa mi je rekao: 'Ja se stidim ružnih djela ljudi i nisam mogao izaći pred svoga Gospodara niti pred meleke, jer je od džume do džume umrlo stotinu i šezdeset hiljada ljudi izvan vjere islama' – a zatim je spomenuo neke od grijeha u koje su ljudi zapali. Potom je rekao:

'Pa ova oporuka je milost prema njima od Silnog, Gordog.' Zatim je spomenuo neke od predznaka Sudnjeg dana, dok nije rekao: 'Pa, obavijesti ih, šejhu Ahmede, o ovoj oporuci, jer je ona prenesena perom sudbine iz Levhi-mahfuza. Onome ko je napiše i pošalje iz grada u grad i iz mjesta u mjesto, bit će sagrađen dvorac u Džennetu, a onome ko je ne napiše i ne pošalje biti će zabranjen moj šefa'at na Sudnjem danu. Ko je napiše, a bude siromašan, Allah će ga obogatiti; ako bude zadužen, Allah će mu izmiriti dug; a ako bude imao grijeha, Allah će njemu i njegovim roditeljima oprostiti, bereketom ove oporuke. A onome od Allahovih robova ko je ne zapiše, pocrnjet će lice na dunjaluku i na ahiretu.' Rekao je: 'Tako mi Allaha Velikog', tri puta, 'ovo je istina, a ako lažem, neka preselim sa ovoga svijeta izvan islama. Ko u to povjeruje, spasit će se patnje u Vatri, a ko to zaniječe, počinio je nevjerstvo.'"

Ovo je sažetak onoga što se nalazi u lažnoj oporuci pripisanoj Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ovu lažnu oporuku slušamo već dugi niz godina; ona se s vremena na vrijeme širi među ljudima i propagira među običnim svijetom, a u njenom tekstu postoje određene razlike. Njen autor tvrdi da je u snu vidio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je on povjerio ovu oporuku. A u ovom posljednjem letku koji smo spomenuli, o čitaoče, ovaj lažljivac tvrdi da je vidio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada se pripremao za spavanje, što bi značilo da ga je vidio na javi!

Ovaj klevetnik je u ovoj oporuci iznio mnoge tvrdnje koje predstavljaju najočitije neistine i najjasniji vid zablude i neispravnosti. Uskoro ću, ako Allah da, ukazati na njih u ovom izlaganju. Na njih sam upozoravao i proteklih godina, pojašnjavajući ljudima da se radi o očiglednim neistinama i jasnoj zabludi. Kada sam se upoznao s ovom posljednjom objavom, dvoumio sam se da li da pišem o njoj, zbog očiglednosti njene neispravnosti i velike drskosti onoga ko ju je izmislio u iznošenju neistina. Nisam ni pomišljao da bi njena neispravnost mogla biti prihvaćena kod onoga ko posjeduje imalo razboritosti ili zdravu prirodu. Međutim, mnoga braća su me obavijestila da se ova oporuka proširila među mnogim ljudima, da je međusobno prenose, da je međusobno prenose i da su neki od njih u nju povjerovali. Zbog toga sam smatrao da je obaveza onima poput mene da o njoj pišu, kako bi se pojasnila njena ništavnost i da je ona potvora na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te kako njome niko ne bi bio obmanut. Onaj ko razmisli o ovome, od ljudi koji posjeduju znanje i vjerovanje, ili onih koji posjeduju čistu ljudsku prirodu i zdrav razum, shvatit će da je to laž i potvora iz više razloga.

Upitao sam neke rođake šejha Ahmeda, kojem se pripisuje ova izmišljotina, o ovoj oporuci, pa su mi odgovorili da je to laž koja mu se pripisuje i da on uopće nije izrekao ovu oporuku. Spomenuti šejh Ahmed je već odavno preselio, čak i kada bismo pretpostavili da je on, ili neko ugledniji od njega, tvrdio da je vidio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u snu ili na javi, i da mu je on ostavio ovu oporuku, pouzdano bismo znali da laže, ili da je onaj koji mu se prikazao bio šejtan, a ne Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Za to postoji više razloga, među kojima su sljedeći:

Prvi: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne može se vidjeti na javi nakon njegove smrti. Onaj ko tvrdi, od neznalica među sufijama, da vidi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na javi, ili da on prisustvuje mevludu i sličnim skupovima, počinio je veliku grešku, obmanut je teškom obmanom i zapao je u jasnu zabludu. Takav se suprotstavio Kur'anu, sunnetu i konsenzusu islamskih učenjaka, jer mrtvi izlaze iz svojih kabura tek na Sudnjem danu, a ne na ovome svijetu. Onaj ko tvrdi suprotno tome iznosi očitu laž ili je u zabludi i obmani. Takav nije spoznao istinu koju su spoznali ispravni prethodnici i koje su se držali ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i oni koji su ih slijedili u dobru. Uzvišeni Allah kaže:

﴿ثُمَّ إِنَّكُم بَعۡدَ ذَٰلِكَ لَمَيِّتُونَ15 ثُمَّ إِنَّكُمْ يَوْمَ الْقِيَامَةِ تُبْعَثُونَ16﴾

"Vi ćete, poslije toga, pomrijeti,

zatim ćete, na onom svijetu, oživljeni biti." (El-Mu'minun, 15–16) Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, također je kazao:

«أَنَا أَوَّلُ مَنْ تَنْشَقُّ عَنْهُ الْأَرْضُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ، وَأَنَا أَوَّلُ شَافِعٍ وَأَوَّلُ مُشَفَّعٍ».

"Ja sam prvi nad kojim će se otvoriti zemlja na Sudnjem danu, i ja sam prvi koji će se zauzimati i prvi čije će se zauzimanje uvažiti." Dakle, mnogobrojni su ajeti i hadisi koji govore o ovoj temi.

Drugi: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne govori ništa osim istine, ni za života ni nakon smrti, a ova oporuka je u očitoj suprotnosti s njegovim šerijatom, i to iz više aspekata – kao što slijedi – a on se, sallallahu alejhi ve sellem, može vidjeti u snu. A onaj ko ga vidi u snu u njegovom plemenitom liku, uistinu ga je vidio, jer se šejtan ne može prikazati u njegovom liku, kao što se navodi u vjerodostojnom hadisu. Međutim, suština je u stanju onoga koji sanja: njegovom imanu, iskrenosti, pravednosti, preciznosti, vjerskoj predanosti i povjerljivosti, kao i u tome da li je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vidio u njegovom stvarnom liku ili u nekom drugom obliku.

Kada bi se od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenio hadis koji je izrekao za svoga života, ali ne putem pouzdanih, pravednih i preciznih ravija (prenosilaca hadisa), na njega se ne bi oslanjalo niti bi se uzimao kao dokaz. Isto tako, ako bi ga prenijeli pouzdani i precizni ravije, ali bi protivrječio predaji onih koji su pouzdaniji i boljeg pamćenja od njih, i kada ne bi bilo moguće uskladiti dvije predaje, tada bi se jedna smatrala derogiranom, a druga derogirajućom, ukoliko bi za to bili ispunjeni uslovi. A ako ne bi bilo moguće ni usklađivanje ni derogacija, obaveza je odbaciti predaju ravije slabijeg pamćenja i manje praciznosti, te je smatrati kao šaz predajom po kojoj se ne postupa.

Pa kako prihvatiti oporuku čiji donosilac, koji je prenio od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije poznat, niti su poznate njegova pravednost i povjerljivost? U takvom stanju ona zaista zaslužuje da se odbaci i da se na nju ne obazire, pa makar ne sadržavala ništa što je u suprotnosti sa šerijatom. A šta tek ako oporuka sadrži mnoštvo stvari koje ukazuju na njenu ništavnost, na to da je izmišljena na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da u sebi sadrži propisivanje u vjeri onoga što Allah nije dozvolio?!

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je:

«مَنْ قَالَ عَلَيَّ مَا لَمْ أَقُلْ؛ فَلْيَتَـبَوَّأْ مَقْعَدَهُ مِنَ النَّارِ».

"Ko na mene kaže ono što nisam rekao, neka sebi pripremi mjesto u Vatri." Onaj ko je izmislio ovu oporuku pripisao je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ono što on nije rekao i slagao je na njega očitom i opasnom laži. Takav uistinu zaslužuje ovu veliku prijetnju i ona mu s pravom pripada, ukoliko ne požuri s pokajanjem i ljudima ne obznani da je ova oporuka lažno pripisana Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Naime, onome ko proširi neistinu među ljudima i pripiše je vjeri, pokajanje za to neće biti ispravno sve dok to javno ne obznani i ne objelodani, kako bi ljudi znali da je odustao od svoje laži i sam sebe u laž utjerao, a shodno riječima Allaha, dželle dželaluhu:

﴿إِنَّ ٱلَّذِينَ يَكۡتُمُونَ مَآ أَنزَلۡنَا مِنَ ٱلۡبَيِّنَٰتِ وَٱلۡهُدَىٰ مِنۢ بَعۡدِ مَا بَيَّنَّٰهُ لِلنَّاسِ فِي ٱلۡكِتَٰبِ أُوْلَٰٓئِكَ يَلۡعَنُهُمُ ٱللَّهُ وَيَلۡعَنُهُمُ ٱللَّٰعِنُونَ159 إِلَّا ٱلَّذِينَ تَابُواْ وَأَصۡلَحُواْ وَبَيَّنُواْ فَأُوْلَٰٓئِكَ أَتُوبُ عَلَيۡهِمۡ وَأَنَا ٱلتَّوَّابُ ٱلرَّحِيمُ160﴾

"One koji budu tajili jasne dokaze koje smo Mi objavili, i Pravi put nakon što smo ga u Knjizi ljudima označili, Allah će prokleti, a proklet će ih i oni koji proklinju.

Izuzeti će biti samo oni koji se pokaju i poprave, i to javno ispolje; takvima ću Ja oprostiti, a Ja sam stalni Primatelj pokajanja, Milostivi." (El-Bekare, 159–160) Uzvišeni Allah je pojasnio u ovom plemenitom ajetu da onome ko sakrije nešto od istine pokajanje za to nije ispravno, osim nakon popravljanja i pojašnjavanja. A Uzvišeni Allah je Svojim robovima usavršio vjeru i upotpunio blagodat time što im je poslao Svog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i time što mu je objavio savršeni vjerozakon. Nije ga Sebi uzeo osim nakon usavršavanja i pojašnjenja, kao što je rekao Uzvišeni:

﴿...ٱلۡيَوۡمَ أَكۡمَلۡتُ لَكُمۡ دِينَكُمۡ وَأَتۡمَمۡتُ عَلَيۡكُمۡ نِعۡمَتِي وَرَضِيتُ لَكُمُ ٱلۡإِسۡلَٰمَ دِينٗا...﴾

"Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera."

(El-Maide, 3)

A onaj ko je izmislio ovu oporuku pojavio se u četrnaestom stoljeću, sa željom da obmane ljude novom vjerom koja podrazumijeva ulazak u Džennet za onoga ko prihvati njene propise, a uskraćivanje Dženneta i ulazak u Džehennem za onoga ko ih ne prihvati. Želi da ovu oporuku, koju je izmislio, prikaže veličanstvenijom i boljom od Kur'ana. U njoj je izmislio da će onome ko je napiše i pošalje iz grada u grad ili iz mjesta u mjesto, biti sagrađen dvorac u Džennetu, a onome ko je ne napiše i ne pošalje, bit će uskraćen šefa'at Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na Sudnjem danu. A ovo je jedna od najgnusnijih laži i jedan od najjasnijih dokaza lažnosti ove oporuke, kao i manjka stida njenog potvarača i njegove velike drskosti u laži. Onome ko napiše plemeniti Kur'an i pošalje ga iz grada u grad ili iz mjesta u mjesto ne bi pripala ova počast ukoliko ne bi radio po plemenitom Kur'anu. Pa kako onda da pripadne piscu ove potvore i njenom prenosiocu iz grada u grad. A onaj ko ne bude pisao Kur’an i slao ga iz mjesta u mjesto neće biti uskraćen šefa'at Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ako je vjernik u njega i sljedbenik njegovog šerijata. I samo ova jedna izmišljotina u ovoj oporuci dovoljna je sama po sebi da ukaže na njenu ništavnost i na laž onoga koji je širi, na njegovu drskost i neznanje, te njegovu udaljenost od spoznaje Upute s kojom je došao Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem.

U ovoj oporuci – pored onoga što je spomenuto – postoje i druge stvari koje ukazuju na njenu ništavnost i lažnost, pa makar onaj koji ju je izmislio položio hiljadu zakletvi ili više na njenu ispravnost, i makar prizivao na sebe najveću kaznu i najžešću muku tvrdeći da govori istinu. On ne bi govorio istinu, niti bi ona bila ispravna. Naprotiv, ona je, tako mi Allaha i opet tako mi Allaha, od najvećih i najružnijih neistina, a mi za svjedoke uzimamo Uzvišenog Allaha i meleke koji su prisutni. Ko god od muslimana pročita ovaj tekst – a ovo je svjedočanstvo sa kojim ćemo sresti našeg Gospodara, dželle dželaluhu – neka zna da je ova oporuka laž i potvora na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Neka Allah osramoti onoga ko ju je izmislio i neka s njim postupi onako kako zaslužuje.

Na lažnost i neispravnost ove oporuke, pored prethodno navedenog, ukazuju mnogobrojni dokazi iz njenog spomenutog teksta, a neki od njih su:

Prvi: Njegove riječi u njoj: "jer je od džume do džume umrlo stotinu i šezdeset hiljada ljudi izvan vjere islama", zato što to spada u poznavanje gajba, a Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objava je prekinuta nakon njegove smrti. On ni za svoga života nije poznavao gajb, pa kako bi ga poznavao nakon smrti, shodno riječima Uzvišenog Allaha:

﴿قُل لَّآ أَقُولُ لَكُمۡ عِندِي خَزَآئِنُ ٱللَّهِ وَلَآ أَعۡلَمُ ٱلۡغَيۡبَ...﴾

"Reci: Ja vam ne kažem: 'U mene su Allahove riznice', niti: 'Ja ono što je čulima nedokučivo znam'..." (El-En'am, 50) Također riječi Uzvišenog:

﴿قُل لَّا يَعۡلَمُ مَن فِي ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلۡأَرۡضِ ٱلۡغَيۡبَ إِلَّا ٱللَّهُ...﴾

"Reci: 'Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna šta će se dogoditi...'" (En-Neml, 65) U vjerodostojnom hadisu se prenosi od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je rekao:

«يُذَادُ رِجَالٌ عَنْ حَوْضِي يَوْمَ القِيَامَةِ، فَأَقُولُ: يَا رَبِّ! أَصْحَابِي أَصْحَابِي، فَيُقَالُ لِي: إِنَّكَ لَا تَدْرِي مَا أَحْدَثُوا بَعْدَكَ، فَأَقُولُ كَمَا قَالَ العَبْدُ الصَّالِحُ: ﴿وَكُنتُ عَلَيۡهِمۡ شَهِيدٗا مَّا دُمۡتُ فِيهِمۡۖ فَلَمَّا تَوَفَّيۡتَنِي كُنتَ أَنتَ ٱلرَّقِيبَ عَلَيۡهِمۡۚ وَأَنتَ عَلَىٰ كُلِّ شَيۡءٖ شَهِيدٌ﴾ [المائدة: 117]».

"Neki ljudi će na Sudnjem danu biti otjerani od moga havda, pa ću reći: 'Gospodaru! Moji ashabi, moji ashabi!' Bit će mi rečeno: 'Ti ne znaš šta su oni uradili poslije tebe.' Tada ću reći kao što je rekao dobri rob: 'I ja sam njima svjedok bio dok sam među njima bio, a kad si me Ti k Sebi uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svime bdiješ.' (El-Ma'ide, 117)."

Drugi: Stvari koje ukazuju na ništavnost ove oporuke i da je ona laž jesu riječi u njoj: "Ko je napiše, a bude siromašan, Allah će ga obogatiti, ili bude zadužen, Allah će mu dug otplatiti, ili bude imao grijeh, Allah će oprostiti njemu i njegovim roditeljima zbog bereketa ove oporuke" i tako dalje. Ovo je jedna od najvećih laži i najjasniji dokaz laži onoga ko ju je izmislio, kao i njegovog nedostatka stida pred Allahom i Njegovim robovima. Ove tri stvari ne postižu se pukim pisanjem Časnog Kur'ana, pa kako da se postignu onome ko napiše ovu lažnu oporuku?! Ovaj pokvarenjak samo želi obmanuti ljude i vezati ih za ovu oporuku, kako bi je prepisivali i vezali se za ovu navodnu blagodat, a ostavili uzroke koje je Allah propisao Svojim robovima i učinio ih putem koji vodi do bogatstva, izmirenja duga i oprosta grijeha. Utječemo se Allahu od uzroka propasti i slijeđenja strasti i šejtana.

Treći: Jedan od pokazatelja ništavnosti ove oporuke jesu i riječi u njoj: "Onaj od Allahovih robova ko je ne zapiše, pocrnjet će mu lice na dunjaluku i na ahiretu." Ovo je, također, jedna od najružnijih laži i jedan od najjasnijih dokaza ništavnosti ove oporuke i laži onoga ko ju je izmislio. Kako razuman čovjek može prihvatiti da zapisuje ovu oporuku, koju je donio nepoznat čovjek u četrnaestom stoljeću, lažno je pripisujući Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i tvrdeći da će onome ko je ne zapiše lice pocrnjeti na dunjaluku i na ahiretu, a da će onaj ko je zapiše postati bogat nakon siromaštva, biti oslobođen duga nakon što mu se nagomila, te da će mu biti oprošteni grijesi koje je počinio?!

Uzvišen neka si Ti! Ovo je velika potvora!! Dokazi i stvarnost svjedoče o laži onoga koji izmišlja laži, o njegovoj velikoj drskosti prema Allahu, te o nedostatku stida pred Allahom i pred ljudima. Mnogo ljudi to nisu napisali, pa im lica nisu pocrnjela. A ovdje je ogromno mnoštvo, koje ne može prebrojati niko osim Allaha, koje je to mnogo puta napisalo, pa im dugovi nisu izmireni, niti je njihovo siromaštvo prestalo. Zato se utječemo Allahu od skretanja srca i crnila grijeha. Ovo su odlike i nagrade koje časni šerijat nije propisao ni onome ko napiše najbolju i najveličanstveniju knjigu, a to je Časni Kur'an, pa kako da ih dobije onaj ko napiše izmišljenu oporuku koja sadrži razne vrste neistina i mnoštvo rečenica s različitim oblicima nevjerstva? Subhanallah!! Koliko je On blag prema onome ko se usudi iznositi laži na Njega.

Četvrti: Među stvarima koje ukazuju na to da je ova oporuka najveća neistina i najočitija laž jesu njegove riječi u njoj: "Onaj ko u nju povjeruje, spasit će se od kazne u Vatri, a onaj ko je u laž utjera, počinio je nevjerstvo." I ovo je, također, jedna od najvećih drskosti u laži i najružnijih neistina. Ovaj lažov poziva sve ljude da povjeruju u njegovu izmišljotinu i tvrdi da će se time spasiti kazne u Vatri, a da onaj ko je poriče postaje nevjernik. Ovaj lažov je – tako mi Allaha – iznio veliku laž na Allaha i rekao je – tako mi Allaha – neistinu. Zaista, onaj ko u nju povjeruje jeste taj koji zaslužuje da bude nevjernik, a ne onaj ko je poriče. To je izmišljotina, neistina i laž bez ikakvog osnova. Mi pred Allahom svjedočimo da je to laž i da je onaj ko ju je izmislio lažov koji ljudima želi propisati ono što Allah nije dozvolio i u njihovu vjeru uvesti ono što nije od nje. A Allah je usavršio i upotpunio vjeru ovom ummetu četrnaest stoljeća prije ove izmišljotine. Zato obratite pažnju, o čitaoci i braćo: čuvajte se da povjerujete u ovakve izmišljotine i nemojte dozvoliti da se one šire među vama! Jer istina ima svoje svjetlo, pa onome ko je traži ne može ostati nejasna. Stoga, istinu tražite na osnovu njenih dokaza, a o onome što vam je nejasno pitajte učene. Nemojte sebi dozvoliti da vas zavaraju zakletve lažljivaca! Doista se i prokleti Iblis zakleo vašim praroditeljima, Ademu i Havvi, da im je iskreni savjetnik, a on je najveći izdajnik i najgori od svih lažljivaca, kao što nas o tome obavještava Allah, subhanehu ve te'ala, rekavši:

﴿وَقَاسَمَهُمَآ إِنِّي لَكُمَا لَمِنَ ٱلنَّٰصِحِينَ21﴾

"I zaklinjaše im se: 'Ja sam vama dvoma, zaista, savjetnik iskreni!'" (El-A'raf, 21) Zato ga se čuvajte i čuvajte se njegovih sljedbenika koji izmišljaju laži! Jer, koliko je samo njihovih lažnih zakletvi, iznevjerenih obećanja i uljepšanih riječi kojima obmanjuju i odvode u zabludu! A što se tiče onoga što je ovaj potvoritelj spomenuo o pojavi nevaljalih djela, to je stvarnost, a Plemeniti Kur'an i čisti sunnet su na njih strogo upozorili, i u njima se nalazi uputa i ono što je dovoljno.

A što se tiče onoga što je spomenuto o predznacima Sudnjeg dana, vjerodostojni hadisi Poslanika pojasnili su predznake Sudnjeg dana, a Časni Kur'an je ukazao na neke od njih. Onaj ko to želi saznati naći će to na odgovarajućem mjestu u knjigama sunneta i djelima učenjaka i vjernika. Ljudi nemaju potrebu za pojašnjenjima ovakvog potvoritelja i njegovim obmanama, niti za njegovim miješanjem istine s neistinom. Neka Allah sačuva mene, vas i sve ostale muslimane od zla šejtana, smutnji onih koji odvode u zabludu, skretanja onih koji skreću s Pravog puta i obmana Allahovih neprijatelja, sljedbenika neistine, koji žele utrnuti Allahovo svjetlo svojim ustima i pomutiti ljudima njihovu vjeru. A Allah će učiniti da Njegovo svjetlo uvijek ostane, i pomoći će Svoju vjeru, makar to bilo mrsko Allahovim neprijateljima, među šejtanima i njihovim sljedbenicima, među nevjernicima i bezbožnicima. Molimo Allaha da popravi stanje muslimana, da im podari slijeđenje istine, ustrajnost na njoj i pokajanje Uzvišenom Allahu od svih grijeha, jer On je Onaj Koji prima pokajanje, Milostivi i Svemoćni. Dovoljan nam je Allah i divan li je On Zaštitnik, i nema snage niti moći osim kod Allaha Uzvišenog i Veličanstvenog.

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, neka su salavat i selam na Njegovog roba i Poslanika, Iskrenog i Povjerljivog, na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ih budu slijedili u dobru do Sudnjeg dana.

Propis o sihru, proricanju i onome što se veže za to

Abdulaziz ibn Abdullah ibn Baz

Knjiga pojašnjava zabranu sihra i proricanja u islamu i upozorava na odlazak sihirbazima i vidovnjacima te vjerovanje njima, potvrđujući da su to djela kufra koja štete pojedincu i društvu, i podstiče na oslanjanje na Allaha i korištenje šerijatskog načina liječenja, poput rukje i zikrova.

***

bs397v5.0 - 04/06/2026