حُكْمُ السِّحْرِ وَالكِهَانَةِ

وَمَا يَتَعَلَّقُ بِهَا

Propis o sihru i gatanju i onome što je s tim povezano

لِسَمَاحَةِ الشَّيْخِ العَلَّامَةِ

عَبْدِ العَزِيزِ بْنِ عَبْدِ اللهِ بْنِ بَازٍ

رَحِمَهُ اللهُ

Autor Uvaženi šejh

Abdulaziz ibn Abdullah ibn Baz

بِسْمِ اللهِ الرَّحمَنِ الرَّحِيمِ

Deveta poslanica:

Propis o sihru i gatanju i onome što je s tim povezano¹

Hvala Allahu Jedinom, i neka su salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika. A zatim:

S obzirom na mnoštvo varalica u posljednje vrijeme, onih koji tvrde da se bave medicinom i koji liječe putem sihra ili gatanja, te njihovu raširenost u nekim zemljama i iskorištavanje naivnih ljudi kod kojih preovladava neznanje, smatrao sam – u vidu savjeta radi Allaha i Njegovih robova – potrebnim da pojasnim veliku opasnost koja se u tome krije po islam i muslimane, jer to u sebi sadrži vezivanje za nekoga drugog mimo Uzvišenog Allaha, te suprotstavljanje Njegovoj naredbi i naredbi Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Tražeći pomoć od Uzvišenog Allaha, kažem: Liječenje je po konsenzusu dozvoljeno, te musliman može otići doktoru za interne, hirurške, neurološke ili slične bolesti, kako bi mu uspostavio dijagnozu i liječio ga odgovarajućim, šerijatski dozvoljenim lijekovima, na osnovu onoga što poznaje iz medicinske nauke. To spada u poduzimanje uobičajenih uzroka i nije u suprotnosti sa oslanjanjem na Allaha. Allah, subhanehu ve te'ala, dao je bolest, a s njom je dao i lijek; to zna onaj ko zna, a ne zna onaj ko ne zna. Međutim, On, subhanehu, nije dao da ozdravljenje Njegovih robova bude u onome što im je zabranio.

Bolesniku nije dozvoljeno da odlazi vračarima koji tvrde da poznaju gajb kako bi od njih saznao o svojoj bolesti, kao što mu nije dozvoljeno ni da im povjeruje u ono o čemu ga obavještavaju; oni govore nagađajući o gajbu ili prizivaju džine kako bi od njih tražili pomoć u onome što žele, a propis za takve je nevjerstvo i zabluda ukoliko tvrde da poznaju gajb.

Muslim je zabilježio u svom "Sahihu" da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

«مَنْ أَتَى عَرَّافًا فَسَأَلَهُ عَنْ شَيْءٍ، لَمْ تُقْبَلْ لَهُ صَلَاةٌ أَرْبَعِينَ يَوْمًا».

„Ko ode gataru i pita ga o nečemu, neće mu biti primljen namaz četrdeset dana.“

Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao:

«مَنْ أَتَى كَاهِنًا فَصَدَّقَهُ بِمَا يَقُولُ، فَقَدْ كَفَرَ بِمَا أُنْزِلَ عَلَى مُحَمَّدٍ ﷺ».

„Onaj ko ode gataru i povjeruje u njegov govor, postao je nevjernik u ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.“ Bilježi ga Ebu Davud, prenose ga autori četiri "Sunena", a Hakim ga je ocijenio vjerodostojnim od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u verziji:

«مَنْ أَتَى عَرَّافًا أَوْ كَاهِنًا فَصَدَّقَهُ بِمَا يَقُولُ، فَقَدْ كَفَرَ بِمَا أُنْزِلَ عَلَى مُحَمَّدٍ ﷺ».

"Onaj ko ode proroku ili gataru i povjeruje u njegov govor, postao je nevjernik u ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem."

A prenosi se od Imrana ibn Husajna, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao:

«لَيْسَ مِنَّا مَنْ تَطَيَّرَ أَوْ تُطُيِّرَ لَهُ، أَوْ تَكَهَّنَ أَوْ تُكُهِّنَ لَهُ، أَوْ سَحَرَ أَوْ سُحِرَ لَهُ، وَمَنْ أَتَى كَاهِنًا فَصَدَّقَهُ بِمَا يَقُولُ، فَقَدْ كَفَرَ بِمَا أُنْزِلَ عَلَى مُحَمَّدٍ ﷺ».

"Nije od nas onaj koji proriče i kome se proriče, onaj koji gata i kome se gata, onaj koji pravi sihr i onaj za koga se pravi sihr. Onaj ko ode vračaru i povjeruje u njegov govor, postao je nevjernik u ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem." Hadis bilježi Bezzar sa dobrim lancem prenosilaca (senedom).

U ovim časnim hadisima nalazi se zabrana odlaska gatarima, vračarima, sihirbazima i njima sličnima, zabrana da im se postavljaju pitanja i da im se vjeruje, a u njima je navedena i prijetnja za to.

Stoga nas ne smije obmanuti to što u nekim stvarima govore istinu, niti mnoštvo ljudi koji im dolaze. Oni su neznalice i ljudima nije dozvoljeno da se njima obmanjuju, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da im se odlazi, da im se postavljaju pitanja i da im se vjeruje, zbog velikog zla, ogromne opasnosti i pogubnih posljedica u tome, te zbog toga što su oni lažljivci i grešnici.

Također, u ovim hadisima nalazi se dokaz o nevjerstvu gatara i onih koji prave sihr, jer oni tvrde da poznaju gajb, a to je nevjerstvo; oni do svog cilja ne dolaze osim služenjem džinima i njihovim obožavanjem mimo Allaha, što je nevjerstvo u Allaha i širk Njemu, Uzvišenom. Onaj ko im povjeruje u njihovoj tvrdnji da poznaju gajb, postaje poput njih, a od svakog ko prihvata ove stvari od onih koji se njima bave, odrekao se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Isto tako, muslimanu nije dozvoljeno da se podvrgava onome za šta oni tvrde da je liječenje, poput njihovog mrmljanja talismana, salijevanja olova i tome sličnih praznovjerja kojima se bave, jer to spada u gatanje i obmanjivanje ljudi. A onaj ko na to pristane, pomogao im je u njihovoj neistini i njihovom nevjerstvu.

Također, nijednom muslimanu nije dozvoljeno odlaziti kod njih kako bi ih pitao s kim će se oženiti njegov sin ili rođak, niti o tome hoće li između supružnika i njihovih porodica biti ljubavi i vjernosti ili neprijateljstva i rastanka i slično. To spada u nevidljivi svijet koji poznaje samo Uzvišeni Allah.

Obaveza je vladarima, onima zaduženim za nadzor i svima ostalima koji imaju sposobnost i vlast da osude odlazak vračarima, proricateljima i njima sličnima, te da spriječe one koji se bave nečim od toga na tržnicama i drugim mjestima. Njih je obaveza najoštrije osuditi, kao što je obaveza osuditi i one koji idu kod njih.

Zatim, sihr spada u zabranjena djela koja predstavljaju nevjerstvo, kao što kaže Allah, azze ve dželle, o dvojici meleka:

﴿...وَمَا يُعَلِّمَانِ مِنۡ أَحَدٍ حَتَّىٰ يَقُولَآ إِنَّمَا نَحۡنُ فِتۡنَةٞ فَلَا تَكۡفُرۡۖ فَيَتَعَلَّمُونَ مِنۡهُمَا مَا يُفَرِّقُونَ بِهِۦ بَيۡنَ ٱلۡمَرۡءِ وَزَوۡجِهِۦۚ وَمَا هُم بِضَآرِّينَ بِهِۦ مِنۡ أَحَدٍ إِلَّا بِإِذۡنِ ٱللَّهِۚ وَيَتَعَلَّمُونَ مَا يَضُرُّهُمۡ وَلَا يَنفَعُهُمۡۚ وَلَقَدۡ عَلِمُواْ لَمَنِ ٱشۡتَرَىٰهُ مَا لَهُۥ فِي ٱلۡأٓخِرَةِ مِنۡ خَلَٰقٖۚ وَلَبِئۡسَ مَا شَرَوۡاْ بِهِۦٓ أَنفُسَهُمۡۚ لَوۡ كَانُواْ يَعۡلَمُونَ﴾

"Njih dvojica nikoga nisu učili dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!' I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali oni nisu mogli nikome bez Allahove dozvole nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega koristi neće imati, iako su znali da onaj ko to sebi u zamjenu za vjerovanje kupi, na ahiretu nikakvog udjela neće imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo oni to znali!" (El-Bekara, 102)

Ovi plemeniti ajeti ukazuju na to da je sihr kufr i da sihirbazi rastavljaju supružnike. Također ukazuju na to da sihr ne djeluje sam po sebi i ne donosi korist ili štetu sam po sebi, nego se sve to dešava Allahovom univerzalnom voljom, jer je Allah stvorio dobro i zlo.

Kao što ukazuje plemeniti ajet da oni koji uče sihr zapravo uče ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati, i da kod Allaha nemaju nikakvog udjela, tj. nikakve sreće ni udjela. Ovo je velika prijetnja koja ukazuje na težinu njihovog gubitka na dunjaluku i ahiretu, te na to da su sebe prodali za najbjedniju cijenu. Zbog toga ih je Uzvišeni Allah za to ukorio riječima:

﴿...وَلَبِئۡسَ مَا شَرَوۡاْ بِهِۦٓ أَنفُسَهُمۡۚ لَوۡ كَانُواْ يَعۡلَمُونَ﴾

"...A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo oni to znali!" (El-Bekare, 102) A 'kupovina' ovdje ima značenje trgovine.

Ogromna je šteta i teška nevolja zbog ovih potvoritelja koji su ova znanja naslijedili od mnogobožaca, te pomoću njih obmanuli one slabog razuma. Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti! Dovoljan nam je Allah i divan je On Zaštitnik.

Allaha molimo za svaki spas i sigurnost od zla sihirbaza, vračara i ostalih opsjenara, i molimo Njega Uzvišenog da sačuva muslimane od njihovog zla, te da nadahne vladare muslimana da ih se čuvaju i da nad njima sprovedu Allahov propis, kako bi robovi bili pošteđeni njihove štete i njihovih opakih djela. On je Plemeniti Koji mnogo daruje.

Uzvišeni Allah je propisao Svojim robovima ono čime će se zaštititi od zla sihra prije nego što on nastupi, a pojasnio im je i čime se on liječi nakon što se dogodi, iz milosti i dobročinstva Njegovog prema njima, te kao upotpunjenje Njegove blagodati nad njima.

U nastavku slijedi pojašnjenje načina kojima se štiti od opasnosti sihra prije njegovog nastanka, kao i dozvoljenih šerijatskih načina za njegovo liječenje nakon što se pojavi. Pojašnjenje toga je kako slijedi:

Prvo: Načini zaštite od opasnosti sihra prije nego što se on dogodi. Najvažnije i najkorisnije od toga jeste zaštita šerijatski propisanim zikrovima, te prenesenim dovama i surama zaštite (El-Felek i En-Nas). U to spada i učenje Ajetul-kursije – a to je najveličanstveniji ajet u Časnom Kur'anu – nakon svakog propisanog namaza, poslije selama, a to su riječi Uzvišenog:

﴿ٱللَّهُ لَآ إِلَٰهَ إِلَّا هُوَ ٱلۡحَيُّ ٱلۡقَيُّومُۚ لَا تَأۡخُذُهُۥ سِنَةٞ وَلَا نَوۡمٞۚ لَّهُۥ مَا فِي ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَمَا فِي ٱلۡأَرۡضِۗ مَن ذَا ٱلَّذِي يَشۡفَعُ عِندَهُۥٓ إِلَّا بِإِذۡنِهِۦۚ يَعۡلَمُ مَا بَيۡنَ أَيۡدِيهِمۡ وَمَا خَلۡفَهُمۡۖ وَلَا يُحِيطُونَ بِشَيۡءٖ مِّنۡ عِلۡمِهِۦٓ إِلَّا بِمَا شَآءَۚ وَسِعَ كُرۡسِيُّهُ ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلۡأَرۡضَۖ وَلَا يَـُٔودُهُۥ حِفۡظُهُمَاۚ وَهُوَ ٱلۡعَلِيُّ ٱلۡعَظِيمُ255﴾

"Allah je, nema boga osim Njega, Živi i Samoopstojeći Održavatelj! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati bez Njegovog dopuštenja?! On zna šta je bilo prije i šta će biti poslije njih i oni ne mogu obuhvatiti od Njegovoga znanja osim koliko On želi. Njegova Kursija obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu nije teško održavati ih! On je Svevišnji i Veličanstveni!" (El-Bekare, 255) Također se uči i pred spavanje, jer se vjerodostojno prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao:

«مَنْ قَرَأَ آيَةَ الْكُرْسِيِّ فِي لَيْلَةٍ، لَمْ يَزَلْ عَلَيْهِ مِنَ اللَّهِ حَافِظٌ، وَلَا يَقْرَبُهُ شَيْطَانٌ حَتَّى يُصْبِحَ».

"Ko prouči Ajetul-kursi u noći, neprestano će nad njim bdjeti čuvar od Allaha i šejtan mu se neće približiti sve dok ne osvane."

U to se ubraja učenje:

﴿قُلۡ هُوَ ٱللَّهُ أَحَدٌ1﴾

"Reci: 'On je Allah – Jedan!'"

﴿قُلۡ أَعُوذُ بِرَبِّ ٱلۡفَلَقِ1﴾

"Reci: 'Utječem se Gospodaru svitanja'"

﴿قُلۡ أَعُوذُ بِرَبِّ ٱلنَّاسِ1﴾

"Reci: 'Utječem se Gospodaru ljudi'" (En-Nas, 1), nakon svakog farz namaza, te proučiti ove tri sure po tri puta na početku dana (nakon sabah-namaza) i na početku noći (nakon akšam-namaza).

U to spada: učenje posljednja dva ajeta sure el-Bekare na početku noći, a to su riječi Uzvišenog:

﴿ءَامَنَ ٱلرَّسُولُ بِمَآ أُنزِلَ إِلَيۡهِ مِن رَّبِّهِۦ وَٱلۡمُؤۡمِنُونَۚ كُلٌّ ءَامَنَ بِٱللَّهِ وَمَلَٰٓئِكَتِهِۦ وَكُتُبِهِۦ وَرُسُلِهِۦ لَا نُفَرِّقُ بَيۡنَ أَحَدٖ مِّن رُّسُلِهِۦۚ وَقَالُواْ سَمِعۡنَا وَأَطَعۡنَاۖ غُفۡرَانَكَ رَبَّنَا وَإِلَيۡكَ ٱلۡمَصِيرُ285﴾

"Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, a i vjernici, svaki od njih vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i Knjige Njegove, i poslanike Njegove: "Mi među poslanicima Njegovim ne pravimo razliku!" I govore: "Čujemo i pokoravamo se! Molimo Te za oprost, Gospodaru naš, a kod Tebe je konačno odredište!" Do kraja sure.

Jer se u ispravnom hadisu od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi da je rekao:

«مَنْ قَرَأَ الآيَتَيْنِ مِنْ آخِرِ سُورَةِ البَقَرَةِ فِي لَيْلَةٍ كَفَتَاهُ».

"Ko noću prouči dva posljednja ajeta sure el-Bekara, to će mu biti dovoljno." A značenje je, a Allah najbolje zna: bit će mu dovoljne od svakog zla, a u to spada i često traženje zaštite (Allahovim potpunim riječima od zla onoga što je stvorio) noću i danju, i prilikom odsjedanja na bilo kojem mjestu, u građevini ili u pustinji, u zraku ili na moru, shodno riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:

«مَن نَزَلَ مَنْزِلًا فَقالَ: أَعُوذُ بِكَلِمَاتِ اللهِ التَّامَّاتِ مِن شَرِّ ما خَلَقَ، لَمْ يَضُرَّهُ شَيءٌ حتَّى يَرْتَحِلَ مِن مَنْزِلِهِ ذَلِكَ».

“Onom ko odsjedne na nekom mjestu i izgovori ove riječi: ‘Utječem se pomoću Allahovih savršenih riječi od zla svega što je stvorio!’, neće na tom mjestu ništa nauditi.”

Od toga je da musliman u početku dana i u početku noći tri puta izgovori:

«بِسْمِ اللهِ الَّذِي لَا يَضُرُّ مَعَ اسْمِهِ شَيءٌ فِي الأَرْضِ وَلَا فِي السَّمَاءِ، وَهُوَ السَّمِيعُ العَلِيمُ».

"Bismillahil-lezi la jedurru me'asmihi šej‘un fil-erdi ve la fis-sema'i ve Huves-Semi'ul-'alim."

"S imenom Allaha; kada se Njegovo ime spomene, nikakvo zlo na Zemlji i na nebesima ne može se počiniti. On sve čuje i zna."

Zbog vjerodostojnosti podsticanja na to od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te zato što je to uzrok sigurnosti od svakog zla.

Drugo: Ono čime se liječi sihr nakon njegovog nastanka, a to se također postiže na nekoliko načina:

Prvi: Učestalo ponizno obraćanje Allahu i molba Njemu, Uzvišenom, da otkloni teškoću i ukloni nevolju.

Drugi: Ulaganje truda u otkrivanje mjesta sihra u zemlji, na planini ili nečemu drugom; pa kada se on otkrije, izvadi i uništi, sihr biva poništen, a to je jedan od najkorisnijih načina liječenja sihra.

Treći: Način liječenja (rukja) zikrovima i šerijatom propisanim virdovima, kojih ima mnogo, a među njima su:

Ono što je potvrđeno u riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:

«اللَّهُمَّ رَبَّ النَّاسِ، أَذْهِبِ الْبَأْسَ، وَاشْفِ أَنْتَ الشَّافِي، لَا شِفَاءَ إِلَّا شِفَاؤُكَ، شِفَاءً لَا يُغَادِرُ سَقَمًا».

"Moj Allahu, Gospodaru ljudi, otkloni tegobu, izliječi, Ti liječiš, nema lijeka osim Tvoga, izliječi lijekom poslije koga nema bola." Izgovara se to tri puta.

U ovo se ubraja i rukja koju je Džibril, alejhis-selam, učio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, riječima:

«بِسْمِ اللَّهِ أَرْقِيكَ، مِنْ كُلِّ شَيْءٍ يُؤْذِيكَ، وَمِنْ شَرِّ كُلِّ نَفْسٍ أَوْ عَيْنِ حَاسِدٍ، اللَّهُ يَشْفِيكَ، بِسْمِ اللَّهِ أَرْقِيكَ».

"Bismillahi erkike min kulli šejin ju'zike, ve min šerri kulli nefsin ev ajnin hasidin. Allahu ješfike bismillahi erkike."

"Allahovim imenom te liječim od svega što te uznemirava, i od zla svake duše ili oka koje zavidi. Allah će te izliječiti, Allahovim imenom te liječim." I to će ponoviti tri puta.

U to spada – a ovo je koristan lijek za muškarca kada je spriječen da ima spolni odnos sa svojom suprugom – da uzme sedam listova zelenog sidra, smrvi ih kamenom ili nečim sličnim, stavi ih u posudu i naspe preko njih vode koliko mu je dovoljno za kupanje, te prouči na nju:

Ajetul-Kursijj, i

﴿قُلۡ يَٰٓأَيُّهَا ٱلۡكَٰفِرُونَ1﴾

"Reci: 'O vi nevjernici'" (El-Kafirun, 1), i

﴿قُلۡ هُوَ ٱللَّهُ أَحَدٌ1﴾

"Reci: 'On je Allah – Jedan!'" (El-Ihlas, 1), i

﴿قُلۡ أَعُوذُ بِرَبِّ ٱلۡفَلَقِ1﴾

"Reci: 'Utječem se Gospodaru svitanja'"

(El-Felek, 1), i

﴿قُلۡ أَعُوذُ بِرَبِّ ٱلنَّاسِ1﴾

"Reci: 'Utječem se Gospodaru ljudi'"

(En-Nas, 1),

i ajete o sihru koji se nalaze u suri el-A'raf, a to su riječi Uzvišenog:

﴿وَأَوۡحَيۡنَآ إِلَىٰ مُوسَىٰٓ أَنۡ أَلۡقِ عَصَاكَۖ فَإِذَا هِيَ تَلۡقَفُ مَا يَأۡفِكُونَ117 فَوَقَعَ ٱلۡحَقُّ وَبَطَلَ مَا كَانُواْ يَعۡمَلُونَ118 فَغُلِبُواْ هُنَالِكَ وَٱنقَلَبُواْ صَٰغِرِينَ119﴾

"I Mi naredismo Musau: 'Baci štap svoj!', i on odjednom proguta sve ono čime su oni obmanu bili izveli.

I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lažno ono što su oni priredili,

i tu oni bijahu pobijeđeni i postadoše poniženi." (El-A'raf, 117–119),

i ajete u suri Junus, a to su riječi Uzvišenog:

﴿وَقَالَ فِرۡعَوۡنُ ٱئۡتُونِي بِكُلِّ سَٰحِرٍ عَلِيمٖ79 فَلَمَّا جَآءَ ٱلسَّحَرَةُ قَالَ لَهُم مُّوسَىٰٓ أَلۡقُواْ مَآ أَنتُم مُّلۡقُونَ80 فَلَمَّآ أَلۡقَوۡاْ قَالَ مُوسَىٰ مَا جِئۡتُم بِهِ ٱلسِّحۡرُۖ إِنَّ ٱللَّهَ سَيُبۡطِلُهُۥٓ إِنَّ ٱللَّهَ لَا يُصۡلِحُ عَمَلَ ٱلۡمُفۡسِدِينَ81 وَيُحِقُّ ٱللَّهُ ٱلۡحَقَّ بِكَلِمَٰتِهِۦ وَلَوۡ كَرِهَ ٱلۡمُجۡرِمُونَ82﴾

"I faraon reče: 'Dovedite mi svakog čarobnjaka znana!'

I kad čarobnjaci dođoše, Musa im reče: 'Bacite što imate da bacite!'

l kad oni baciše, Musa uzviknu: 'Ono što ste priredili čarolija je! Allah će je zaista uništiti, jer Allah ne čini da djelo smutljivaca valjano bude.

Allah će Svojim riječima istinu utvrditi, makar to zločincima krivo bilo!'" (Junus, 79–82),

i ajete u suri Ta-Ha:

﴿قَالُواْ يَٰمُوسَىٰٓ إِمَّآ أَن تُلۡقِيَ وَإِمَّآ أَن نَّكُونَ أَوَّلَ مَنۡ أَلۡقَىٰ65 قَالَ بَلۡ أَلۡقُواْۖ فَإِذَا حِبَالُهُمۡ وَعِصِيُّهُمۡ يُخَيَّلُ إِلَيۡهِ مِن سِحۡرِهِمۡ أَنَّهَا تَسۡعَىٰ66 فَأَوۡجَسَ فِي نَفۡسِهِۦ خِيفَةٗ مُّوسَىٰ67 قُلۡنَا لَا تَخَفۡ إِنَّكَ أَنتَ ٱلۡأَعۡلَىٰ68 وَأَلۡقِ مَا فِي يَمِينِكَ تَلۡقَفۡ مَا صَنَعُوٓاْۖ إِنَّمَا صَنَعُواْ كَيۡدُ سَٰحِرٖۖ وَلَا يُفۡلِحُ ٱلسَّاحِرُ حَيۡثُ أَتَىٰ69﴾

“'O Musa', rekoše oni, 'hoćeš li ti ili ćemo najprije mi baciti?'

'Bacite vi!', reče on. I odjednom mu se pričini da se konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog vradžbine njihove, kreću,

i Musa u sebi osjeti zebnju.

'Ne boj se!', rekosmo Mi, 'ti ćeš, doista, pobijediti!

Samo baci to što ti je u desnoj ruci, progutat će ono što su oni napravili, jer je ono što su oni napravili samo varka čarobnjaka, a čarobnjak neće, ma gdje došao, uspjeti.'” (Ta-Ha, 65–69)

Nakon učenja spomenutog na vodu, popit će iz nje tri gutljaja, a ostatkom će se okupati. Na taj način će se bolest ukloniti, inšallah. Ukoliko se ukaže potreba za njenim korištenjem dva ili više puta, nema smetnje, sve dok se bolest ne ukloni.

Ovi zikrovi, dove za zaštitu i postupci jedni su od najvećih uzroka zaštite od zla sihra i drugih zala. Oni su, također, najveće oružje za otklanjanje sihra nakon što se on dogodi, za onoga ko ih redovno praktikuje s iskrenošću i vjerovanjem, pouzdanjem u Allaha, oslanjanjem na Njega i otvorenošću srca prema onome na što oni ukazuju.

Ovo je ono što smo uspjeli pojasniti od stvari kojima se štiti od sihra i kojima se on liječi, a Allah daje uspjeh.

Ovdje dolazimo do važnog pitanja, a to je liječenje sihra djelima sihirbaza, koje se sprovodi putem približavanja džinima prinošenjem žrtve ili drugim oblicima približavanja; takvo djelo nije dozvoljeno jer je to šejtansko djelo, štaviše, ono spada u veliki širk. Također, nije dozvoljeno njegovo liječenje pitanjem gatara, vračara i opsjenara, te primjenom onoga što oni govore; jer oni ne vjeruju, lažljivci su i grešnici koji tvrde da poznaju gajb i obmanjuju ljude. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je na odlazak njima, na to da im se postavljaju pitanja i da im se povjeruje, kao što je to prethodno pojašnjeno na početku ove poslanice. Obaveza je čuvati se toga, a vjerodostojno se prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je upitan o vračanju (nušretu) u svrhu liječenja, pa je rekao:

«هِيَ مِنْ عَمَلِ الشَّيْطَانِ».

“To je šejtanovo djelo.” Bilježe ga imam Ahmed i Ebu Davud sa dobrim senedom.

Nušra je otklanjanje sihra od opsihrenog. Ono na što je on, sallallahu alejhi ve sellem, mislio ovim svojim riječima jeste nušra koja je bila zastupljena u predislamsko vrijeme, a to je traženje od sihirbaza da otkloni sihr ili njegovo otklanjanje drugim sihrom od strane drugog sihirbaza.

A što se tiče njegovog otklanjanja rukjom, šerijatom propisanim zaštitama i dozvoljenim lijekovima, u tome nema smetnje, kao što je prethodno navedeno. To su jasno naveli veliki učenjak Ibn Kajjim i šejh Abdurrahman bin Hasan u "Fethul-Medžidu", Allah im se smilovao, a to su također jasno naveli i drugi islamski učenjaci.

Allaha Uzvišenog molimo da muslimanima podari spas od svakog zla, da im sačuva vjeru, podari im njeno razumijevanje i sačuva ih od svega što se suprotstavlja Njegovom šerijatu.

Neka su salavat i selam na Allahovog roba i poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu i ashabe.

Upozorenje na izgradnju džamija na kaburovima

Abdulaziz ibn Abdullah ibn Baz

Knjiga upozorava na izgradnju džamija na kaburovima vjerovjesnika i dobrih ljudi, naglašavajući da to predstavlja jedno od sredstava koja vode u širk i pretjerivanje po pitanju umrlih. Knjiga se oslanja na šerijatske dokaze koji upozoravaju na to, strogo ističući neophodnost slijeđenja čistog šerijata radi očuvanja tevhida.

***

bs397v5.0 - 04/06/2026